Popularni bazen s lopticama (kakav viđamo u lunaparkovima) napravili bismo u puno manjoj dimenziji - bazen u kojem mogu sjediti samo dvije osobe. Taj bazen bismo postavili na frekventno pješačko mjesto, gdje ima puno prolaznika.

U bazenu, na jednoj stolici, sjedio bi jedan imigrant. Druga stolica bi bila prazna te bi pozivala prolaznike na interakciju: SJEDI - UZMI LOPTICU - PITAJ.

Kad prolaznik sjedne pred imigranta i uzme lopticu, na njoj će naći neko od niza pitanja koje može uputiti imigrantu. “Odakle dolaziš?” “Koji je tvoj san?” “Što želiš postati?” “Čega te strah?”…

Nakon odgovora, imigrant ima pravo na svoja pitanja te se tako naizimjenice ispituje i upoznaje sa slučajnim prolaznikom i strancem.